Tamni oblaci nad Katoličkim školskim centrom »Ivan Pavao II« u Bihaću

...Škola je tu radi djece, sve što je u školi, radi djece je; trebalo bi biti. Ali, primjer Katoličkog školskog centra »Ivan Pavao II« u Bihaću pokazuje, da su ipak lični interesi na prvom mjestu...

Sistem katoličkih škola za Evropu obuhvata katoličke škole na slobodnoj osnovi, koje se zasnivaju na razumijevanju obrazovanja u kršćanskom smislu a dopunjuju državni obrazovni sistem. Nije centralizovan i jedinstven sistem, nego višestrano školstvo s roznim »privatnim« osnivačima. Škole imaju svoje utemeljenje u zakonodavstvu o privatnim školama. Dakle, »Sustav katoličkih škola za Europu« nema Evropske centrale, nego, svaka država u svojim lokalnim jedinicama i shodno njenoj strukturi uzdržava katoličke škole. Taj »sustav« izgleda da je nešto fiktivnog karaktera... Škole su priznate od države, te njihov plan i program odgoja i obrazovanja podliježe odredbama određene države i njenih subjedinica.  »[...] U skladu s odredbama Zakonika kanonskog prava te Zakona o srednjim školama Vrhbosanska nadbiskupija je 29. kolovoza 1994. donijela Odluku o osnutku Katoličkog školskog centra (KŠC) u Sarajevu. Po toj odluci KŠC je osnovan kao samostalna javna ustanova u privatnoj svojini sa svim pravima i obvezama prema zakonskim odredbama. Privremeni zastupnici osnovne škole, opće (realne) gimnazije i srednje medicinske škole imenovani odlukama o osnivanju škola odlučili su da se njihove škole udruže u zajedničku organizaciju koja će se zvati Katolički školski centar – KŠC. Nakon tri godine ime je dopunjeno pa glasi Katolički školski centar Sv. Josip. Nakon osnivanja Katoličkog školskog centra u Sarajevu ubrzo su počele stizati molbe i iz drugih gradova: Zenice, Tuzle, Travnika, Konjica, Žepča, Bihaća, Usore i Bugojna da bi se i tamo otvorile iste škole. U nekim je gradovima bilo moguće osnovati ovakve škole, u nekima, nažalost, nije zbog objektivnih poteškoća. Danas je sedam Katoličkih školskih centara u Bosni i Hercegovini, od čega je njih pet na području Vrhbosanske nadbiskupije: u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Travniku, Žepču, te dva u Banjolučkoj biskupiji: u Banjoj Luci i Bihaću.[...]« – stoji na službenoj stranici Nadbiskupije Vrhbosanske.

U Federaciji Bosne i Hercegovine katoličke škole prate plan i program kantonalnih ministarstava obrazovanja. S obzirom na narav škole, ona stavlja akcente na kršćanske vrijednosti te gradi i oblikuje školsku svakodnevnicu na osnovu tih principa. Škole u tom labavom, moglo bi se reći, imaginarnom »Sustavu katoličkihi škola za Europu« prate kršćanski profil, te se pored sveopšteg odgoja i obrazovanja baziraju upravo na tim vrijednostima. Cilj katoličke škole jeste prožimati »duh slobode i ljubavi« prateći Evanđelje. Škole imaju određenu autonomiju u oblikovanju nastavnog procesa a u cilju obogaćenja državnog obrazovnog sistema. Katolički školski centri imaju zadatak i time zadane ciljeve da žive vjeru i vjerski odgoj i obrazovanje, socijalni angažman, preuzimanje odgovornosti te življenje solidarnosti. U Bosni i Hercegovini su ovakve škole  nakon 1994. godine moguće a nemaju sveobuhvatnog sistema. 

Rimo-katolička crkva je načelno odgovorna, ali je ta odgovornost prenijeta na crkvene oblasti u Bosni i Hercegovini. Za katolički školski centar u Sarajevu npr. zadužena je Vrhbosanska nadbiskupija, dok je katolički školski centar u Bihaću pod ingerencijom Banjolučke biskupije. Crkveni autoritet predstavlja Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine koja ima svog predstavnika. Ali, to je sve »nominalno«, jer školama ne upravljaju crkvene oblasti i njihovi čelnici. Biće, da je zbog ovakve konfuzne organizacije, gdje se svi nešto pitaju a ipak niko nije odgovoran, moguće, da u određenim školama dolazi do vrlo ozbiljnih problema u izvođenju odgojno-obrazovnog procesa u okviru, bolje rečeno, van Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Unsko-sanskog kantona, kada je riječ o katoličkom školskom centru »Ivan Pavao II« u Bihaću. 

Ovdje problemi traju već dugi niz godina, a kulminacija je uslijedila u odjeljenju II razreda, gdje su djeca imala nesreću, da u kratkom roku dožive smjenu čak 4 učitelja i/ili učiteljice. Da stvar bude još gora, zadnja uposlena učiteljica u svakodnevnom odgojno-obrazovnom procesu pokazuje nekompetentnost, pa su roditelji djece II a razreda prinuđeni, nakon neuspješnih sastanaka s upravom škole, te ciničnih stavova istih prema njima, obratiti se nadležnim institucijama, jer ova škola u Bihaću djeluje protuustavno i mimo zakona, nanoseći djeci nenadoknadivu štetu. Uprava škole, kao da nije svjesna dubine problema, odbacuje optužbe, molbe i zahtjeve roditelja na ružan način, s oblicima cinizma. Direktor škole je u završnom dijelu zadnjeg sastanka postavio pitanje predstavnicima roditelja II a [...] da niste koga izostavili na tom spisku? Predsjednika države? Eto njemu se žalite isto! [...] Nadalje, Uprava škole se ograničava zakonskim propisima i procedurama, ali izgleda isključivo na veliku štetu najugroženijih — djece! Zakonski propisi i procedure postoje izgleda samo za jednu stranu, da su one (ne)poštovane od strane Uprave škole, ima dovoljno indicija. Kako će ovo sve završiti, to niko ne zna. Ono što je jasno, jeste, da djeca trpe štetu te su im uskraćena prava na neometani odgojno-obrazovni proces. Roditelji IIa KŠC-a u Bihaću odlučili su se na krajnju mjeru — bojkot nastave. Nisu isključeni ni protesti zabrinutih i nezadovoljnih roditelja ispred ove odgojno-obrazovne ustanove. O tome će izvještavati i Radio-televizija Unsko-sanskog kantona a nadati se je, da će »Zakona« biti za sve i iznad svih — jer u pitanju su naša djeca!